Previranje unutar EPP-a: Sporazum sa SAD-om dijeli europske pučane

Naime, nazire se napetost koja, iako formalno negirana, otvara prostor za različite interpretacije budućnosti transatlantskih odnosa. Tomislav Sokol iznosi izrazito skeptičan stav, upozoravajući kako sporazum nije adekvatno ispregovaran te da Europljani pogrešno procjenjuju način djelovanja Donalda Trumpa.

Alati za suzbijanje monopola američkih tehnoloških divova

Prema njegovu viđenju, svaki ustupak neće dovesti do stabilizacije odnosa, već će samo potaknuti daljnje zahtjeve američke strane. Posebno naglašava pritisak na europsku digitalnu regulativu, poput Akta o digitalnim uslugama (DSA) i Akta o digitalnim tržištima (DMA), koje vidi kao ključne alate za suzbijanje monopola američkih tehnoloških divova. U tom kontekstu, Sokol sporazum promatra kao produžetak interesa kompanija poput Googlea, Amazona i Applea, uz upozorenje da će pritisci trajati i nakon eventualne ratifikacije.

Nasuprot tome, izvjestiteljica za sporazum, Željana Zovko, zauzima bitno drugačiji pristup. Ona sporazum vidi kao nužan okvir suradnje sa strateškim partnerom, naglašavajući kako jedino uz Sjedinjene Države Europa može učinkovito odgovoriti na globalne izazove. U njezinoj interpretaciji, sporazum nije znak slabosti, već pragmatičan alat očuvanja zapadnog savezništva u vremenu rastućih prijetnji.

Politički pritisci iz Washingtona

Karlo Ressler nastoji ublažiti percepciju raskola unutar EPP-a, tvrdeći kako su razlike više stvar perspektive nego stvarnog političkog razilaženja. Iako priznaje da sporazum nije savršeno simetričan niti potpuno recipročan, naglašava kako je očuvanje slobodne trgovine od ključne važnosti te da carine nikada nisu donijele prosperitet. Ressler pritom upozorava da ni ratifikacija neće zaustaviti političke pritiske iz Washingtona, ali smatra da to ne bi trebalo biti razlog za odbacivanje sporazuma.

Izvan EPP-a, kritike su još izraženije i često dublje ukorijenjene u širem razumijevanju globalnih odnosa. Tonino Picula iz redova socijaldemokrata naglašava kako ovaj sporazum nadilazi trgovinu te zadire u pitanje identiteta Europske unije kao zajednice demokratskih država. U kontekstu, kako tvrdi, najnegativnije američke administracije prema Europi u novijoj povijesti, sporazum postaje simbol političkog pritiska, osobito nakon što su iz SAD-a stizale i teritorijalne pretenzije.

Sličnu zabrinutost dijeli i Marko Vešligaj, koji upozorava na netransparentnost procesa i izostanak zaštitnih mehanizama za države članice. Sporazum, kako ističe, nastaje u ozračju nepredvidive američke vanjske politike, što dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti.

S druge strane političkog spektra, Stjepo Bartulica iz konzervativne skupine ECR zauzima pragmatičniji stav. Iako priznaje nedostatke sporazuma i očekuje ustupke s europske strane, smatra da je i takav sporazum bolji nego nikakav. Njegova kritika više je usmjerena prema unutarnjim slabostima Europske unije, posebice energetskoj ovisnosti i, kako navodi, rigidnosti zelene agende, koje Europu čine ranjivijom u pregovorima.

Najizraženiji otpor iz redova Zelenih

Najizraženiji otpor dolazi iz redova Zelenih. Gordan Bosanac otvoreno odbacuje sporazum, upozoravajući na njegovu pravnu i političku nesigurnost. Posebno problematizira činjenicu da Europski parlament nema puni uvid ni kontrolu nad cjelokupnim paketom, već samo nad tarifnim dijelom, dok odluke američkog pravosuđa dodatno destabiliziraju ionako krhki okvir sporazuma. Uz to, ističe zabrinutost zbog potencijalne nove energetske ovisnosti – ovaj put o SAD-u, nakon pokušaja udaljavanja od ruskih izvora.

U konačnici, iako formalni raskol unutar EPP-a možda neće biti vidljiv u samom glasovanju, jasno je da postoje duboke razlike u razumijevanju prirode i posljedica ovog sporazuma. Dok jedni u njemu vide nužan kompromis i alat stabilnosti, drugi ga smatraju simptomom šire strateške slabosti Europe. Upravo u toj napetosti između pragmatizma i principijelnosti leži suština aktualne rasprave – i možda najvažnije pitanje: može li Europska unija u ovakvim okolnostima djelovati kao jedinstven i suveren akter na globalnoj sceni.